Novogodišnji običaji u Srbiji
Nova godina se u Srbiji slavi dvaput i to je nešto što strancima uvek treba objasniti, a domaćima se podrazumeva. Uz to postoji niz manjih običaja koji se prenose, menjaju i ponegde nestaju, a koji zajedno čine ono što se kod nas zove doček.
Zašto dva puta
Građanska Nova godina se dočekuje u noći između trideset prvog decembra i prvog januara, po gregorijanskom kalendaru.
Srpska pravoslavna crkva koristi julijanski kalendar, koji zaostaje trinaest dana, pa crkvena Nova godina pada u noći trinaestog na četrnaesti januar.
Oba datuma se obeležavaju, prvi šire i glasnije, drugi mirnije i u užem krugu.
Ponoć
Odbrojavanje poslednjih deset sekundi je noviji običaj koji se proširio preko televizije i danas se podrazumeva svuda.
Nazdravljanje penušavim vinom je takođe relativno novo i u starijim generacijama se češće nazdravljalo rakijom.
Ono što se nije menjalo je da se u ponoć svi izljube i čestitaju, uključujući i one koje jedva poznaju.
Čestitanje
Srećna nova godina je uobičajena čestitka i koristi se od trideset prvog uveče do nekoliko dana posle.
Za crkvenu Novu godinu se koristi ista čestitka, a za Božić se kaže Hristos se rodi, uz odgovor Vaistinu se rodi.
Telefonski pozivi i poruke posle ponoći su ostali običaj, mada ih je manje nego ranije jer mreže te noći slabo rade.
Ko se ne slavi sam
Doček se tradicionalno provodi u društvu, a ne sam, i to je jedan od retkih običaja koji se uopšte nije promenio.
Ko nema sa kim, pozove se, i to je nepisano pravilo koje se i danas poštuje u većini porodica.
Odbijanje poziva za doček se doživljava ozbiljnije nego odbijanje bilo kog drugog poziva u godini.
Čišćenje pre praznika
Kuća se sprema pre Nove godine, a ne posle, i taj običaj potiče iz verovanja da se u novu godinu ne ulazi sa neredom.
Isto važi i za dugove, koje je trebalo izmiriti pre kraja godine, što se u praksi zadržalo bar simbolično.
Veš se tradicionalno nije prao u danima oko praznika, mada se to danas poštuje sve ređe.
Prvi gost
U delu krajeva se pazilo ko prvi uđe u kuću u novoj godini, jer se verovalo da od toga zavisi kakva će godina biti.
Poželjan je bio muškarac, a naročito dete, dok se za neke posete verovalo da donose suprotno.
Danas se to gotovo nigde ne poštuje ozbiljno, ali se u šali i dalje pominje.
Novac u ponoć
Verovanje da treba imati novac u džepu u ponoć je i dalje rašireno i mnogi ga poštuju bez razmišljanja.
Logika je jednostavna: kako se dočeka godina, tako će i proći, pa se ne dočekuje praznog džepa.
Ista logika stoji iza toga da se u ponoć ne treba svađati ni plakati.
Novogodišnja jelka
Jelka se kod nas kiti za Novu godinu, a ne za Božić, i to je razlika u odnosu na veći deo Evrope.
Razlog je istorijski i vezan za period kada su verski praznici bili potisnuti, pa se slavlje prenelo na građanski datum.
Ostaje do posle Srpske nove godine, dakle do sredine januara, a ne do šestog kao drugde.
Pokloni
Pokloni se daju za Novu godinu, a ne za Božić, i donosi ih Deda Mraz, a ne Sveti Nikola.
Za decu su paketići uobičajeni i dele se preko škola, vrtića i firmi roditelja.
Odrasli među sobom razmenjuju poklone znatno ređe nego u zapadnim zemljama.
Božić kao odvojen praznik
Božić se slavi sedmog januara i ima potpuno drugačiji karakter, porodični i miran.
Badnje veče, šestog januara, obeležava se paljenjem badnjaka ispred crkava, uz veliki broj okupljenih.
Za razliku od Nove godine, Božić se provodi kod kuće i sa užom porodicom.
Šta se promenilo
Doček je iz kuća sve više prešao u restorane i sale, posebno u gradovima, i to je najveća promena u poslednjih trideset godina.
Pirotehnika je postala rasprostranjena, a ranije je bila retkost, i to je promena koju stariji najviše zameraju.
Sam raspored noći se nije promenio: večera, ponoć, pa dugi drugi deo noći.
Šta je ostalo
Da se doček provodi u društvu, da se nazdravlja u ponoć i da se čestita svima oko sebe.
Da se jelka kiti za Novu godinu i stoji do sredine januara.
Da se praznici ne završavaju prvog januara nego traju do četrnaestog, i da se to podrazumeva.
Novogodišnje odluke
Odluke se kod nas donose ređe i tiše nego u zapadnim zemljama, i retko se izgovaraju naglas pred društvom.
Ono što se zadrži je uglavnom odluka doneta nekoliko dana ranije, na miru, a samo potvrđena te noći.
Obećanja data u sali, posle ponoći i uz muziku, imaju kratak rok i to svi znaju.